Kultura i baština
Ime su dobile po termalnom blatu, odnosno crijetnom tresetu koji se koristio za liječenje. Tu se liječio siromašni narod na otvorenom vrelu i u improviziranim kabinama za kupanje. Nakon 1818. godine natkriven je izvor, izgrađen manji zatvoreni bazen i gostionica s nekoliko soba za smještaj „prostog puka“. Razvoj Blatnih kupki počinje tek dolaskom pukovnika Jelačića. Najprije ruši stare i gradi nove Pučke kupke, natkriva izvor i gradi rashladni spremnik s tornjem za podizanje termalne vode, uređuje postojeće pomoćne objekte. Zatim su izrađeni projekti za građevine više kategorije: Blatne kupke za uglednike – Honoratioren Schammbad, dvije smještajne zgrade za vojnike i građanstvo – Offiziers Trakt i Ziviltrakt, lječilišnu restauraciju – Honoratiorenrestauration i luksuznu zgradu salona za terapije i uljepšavanje – Cursaales. Od tih projekata jedino salon za terapije nije realiziran. Za vrijeme Jelačića izgrađena je moderna zgrada Blatnih kupki s velikim bazenom i osamnaest pojedinačnih kabina s kadama. Posebna pažnja posvećena je dekorativnim elementima i opremi svih objekata. Ove kupke i rashladni toranj su jedini preostali objekti nakon razaranja u Domovinskom ratu.
Knjižnica
Zgrada je podignuta sredinom 19. stoljeća. Glavno pročelje naglašeno je bogato oblikovanim detaljima ranog historicizma. Imala je javni sadržaj, prvotno kao gostionica, potom kao pošta, a danas kao knjižnica s izložbenom dvoranom. Ima posebnu urbanističku i dokumentarnu vrijednost kao jedna od malobrojnih sačuvanih građevina u izvornom obliku.
Opatovina
Posebno mjesto svakako zauzima kompleks cistercitske opatije u Topuskom. Samostan i crkva izgrađeni su kao zadužbina Andrije II. tijekom 13. st. (1205.-1282.). Oko samostana je bio obrambeni jarak i vjerojatno ribnjak. Dolaskom Turaka u 15. i 16. st. propada opatija, a s njom i samo mjesto Toplica. Što se sve tu događalo u 17. st., nije dovoljno poznato. Bilješke iz 18. st. govore da je crkva bila cijela, ali bez krova. Početkom 19. st. dolazi do ubrzane obnove i izgradnje toplica Topusko pa se obilato koristi kamen iz Opatije kao građevni materijal i to sve do dolaska cara Franje I. 1818.g. kada je zabranjeno daljnje razgrađivanje. Tada nastaje park, koji 2006.g. osvaja drugo mjesto po uređenosti u kontinentalnoj Hrvatskoj.
Cistercitski samostan
Danas su u parku još uvijek vidljivi ostaci jarka u obliku jezerca te udubine s lijepim perivojem. Zemljani nasip oko samostana nastao je u 16. st. u vrijeme protuturskih ratova. Na uglovima su bile obrambene kule, a na jednoj od njih danas je mali drveni paviljon.
Samostanska crkva Bl. Dj. Marije
Bila je među najvećima toga doba, dimenzija 50,50 x 24 metra, a građena je u razvijenom gotičkom stilu. Neki autori topličku opatijsku crkvu smatraju najznačajnijim primjerom gotičke arhitekture u Hrvatskoj. Danas je vidljiv dio pročelja s pomno klesanim klesancima i bogatim profilacijama što svjedoči o vrsnim majstorima i investitoru visokih mogućnosti. Crkva je bila obojana ružičasto, omiljenom bojom cistercita.
Pavlinski samostan sv. Petra
Na vrhu Petrove gore, na Velikom Petrovcu, postojao je pavlinski samostan s crkvom sv. Petra. Osnovan 1303.g. pripada među najstarije pavlinske samostane u Hrvatskoj. Prema povijesnim dokumentima, pavlinski samostan u cijelosti je izgrađen 1328.g. Stradao je u vrijeme turskih napada. Pavlinski posjed preuzimaju krajiške vojne vlasti, te posada crkveni toranj pretvara u kulu za stražu, a samostan koriste za stanovanje. U 17.st. na mjestu stare crkve i od njezina materijala sagrađen je zidani čardak koji je u donjem dijelu bio zidan, a nadogradnja je bila drvena. Krajišnici su napustili Petrovac nakon razvojačenja Vojne Krajine. Danas je raspoznatljiv položaj samostanske crkve-čardaka te opkop.
eRazglednice
Pomozite šumama na način da šaljete elektronske razglednice obitelji i prijateljima
